|
O knjigama
Daniel Radočaj
BETONSKI GETO
(Ivan Glišić: Betonski geto, "A.L.F.", Zemun, 2009)
Šezdesetih godina, na području bivše Jugoslavije, rock'n'roll je slovio
"nepodobnom muzikom". U školama i javnim ustanovama, traperice su bile
zabranjene, a "beatles-frizure" prisilno podšišane na "pristojno". Ono malo
nepokolebljivo ustrajnih rockera, zbog takve su represije bili prisiljeni
otisnuti se od društva strogih svjetonazora. Usprkos tome, Novi val je ipak
zahvatio i u potpunosti izmijenio ustaljeni muzičko-socijalni pogled na
svijet, usadivši toliko duboko korijenje u svijet glazbene kulture, da je i
danas, pola stoljeća nakon njegove ekspanzije, plod, još uvijek,
vjerodostojno očuvan. Toga je bio vrlo svjestan i šabački spisatelj Ivan
Glišić, dok je sastavljao "Betonski geto", svojim ranijim prepjevima i
prijevodima kultnih pjesama rock & blues lidera toga doba, koji su redovito
bili objavljivani "onih dana" u aktualnom rock časopisu Džubox.
Osim onih popraćenih glasom inozemnih ikona, Glišić je u zbirci ustupio i
najzvučnije stereo-stihove domaćih rock izvođača, za koje, uz poznavanje
autorove ortodoksne audiofilske prošlosti, nimalo ne čudi što, na muziku
Rajmonda Rujića, pjevaju stihove pisane upravo njegovom rukom. U to vrijeme,
kad je bilo najveće bogatstvo imati LP Beatlesa, Stonesa, Kinksa ili
The
Pretty Thingsa, autor dodatno "vraća" prilaganjem mnogobrojnih fotografija
vlastitog društva, šabačkih, pa i šire, rock'n'roll mangupa. Drugim
riječima, Betonski geto je zbirka pucketavih crnih vinila i njihovog
nostalgičnog vremena, posvećena Peci Popoviću – uredniku časopisa Džubox u
kojem je autor uređivao rock poeziju, i sada uspokojenom Nikoli Karaklajiću
– voditelju nekad čuvene emisije "Večer uz radio", prvog programa Radio
Beograda, za čiju je himnu Glišić potpisivao tekst, a namijenjena je svima.
Stoga, prisjetite se! www.ivanglisic.com
nazad
|