("Književna zadruga Srpskog narodnog vijeća",
Podgorica, 2008)
JUTARNJA
Teško podižem crno tijelo
Uplašeno, izmoreno
Teško njegove teške udove.
Teško podižem jutarnju tamu
Polegla i gusta jedva se diže
I moje srce se nekako uspravlja
Teško ustajem iz crnih haljina
Ljepljivih zakrpa, zakrpljenih,
Teško iz mržnje
Teško iz zidova
Teže iz paučine
Najteže preko praga.
Moj život nikad nije sam.
Nikad slobodan.
BRONZANI VRAN
akmeistička ukrštenica
Vječnosti na vječnoj straži
Slava ti i hvala
Vi bronzani bog
Ja bronzana budala
I zemlja je bronzana
I mjesečina i stoka
Vlast drži bronzana družina
A vlast je jednooka
Ali kako bronzanog vrana
Uhvatiti za muda
NAŠA PJESMA
Ja ne bih brate
Da se dijelimo
Ja bih da se u vječnost preselimo.
Da živimo od iste Zemlje i Neba
Da se prehranimo takvom kriškom hljeba.
Kako bi bilo moj nevoljni brate
Da deobu našu kao zločin shvate.
I jeste zločin
Da krvavih ruku
Dijelimo Njegoša, Vuka i Azbuku.
