OIKOTIPOV VISAK
(Josipu Kekezu)
Vime svjetlosti
Muze moj put.
Guši me miris mraka.
Oikotipov visak
mjeri visinu
mojih riječi
a ja im mjerkam
jakost i težinu.
Dok muzem izdašno
vime svjetlosti
motrim ih izbliza
i sve mi se čini
dok brusim pričine
kako im iz zaleđa
namiguju visine.
Svjetlom mojih dama
obilazim mrake
iz kojih me vrebaju
gorčine opake.
Nagonom slijepog miša
letim odajama tame.
Kroz miris mraka
prate me dvojnici
urasli u stihove snene
i moje ponosne dame
od njih ispletene.
Zadar, 24. rujna 2009.
SIJEDI PANJ
Koliko je jablan viši
toliko je radost manja
Ali i dalje iskra iskri
iz ponosnog starog panja
I kada iskusni crnolistaš
bojom uzvišenosti boji brige
njegovo je zlattno pero
opet spremno na podvige
Prepoznajte ga
ako ga još niste
zbog ovog ili onog
časno prepoznali
On sije ljubav i sve
što vama fali
Razdaje se neumorno
a njemu ništa niste dali
Sramota bezbeli
jedan suputnik veli
dok traži legla
skrivenih rupa
moćima usjajenog srpa
Zadar, 02. rujna 2009.
ANONIMNOST
Malo, malo, pa skočim
Iskočim iz anonimnosti
Ona me nazad vraća
To mi je plaća
Jaši me vrijeme
Bez moralnih standarda
Pišem neispisanu zadaću
Lovim manje-više uspješno
Skakavce što iz mene skaču
Prži me skrojeni okvir
Ritmizira moje nemire
Sretan mi je svaki
Svjetlucavim sjemenkama
Oplođeni dan
Od urojenih kortaka zla
Moji su koraci brži
Sitan sam, a velik kao USB
Nije lako narasti
Do pitke jednostavnosti
U iščašenom vremenu
Vagam težinu sjećanja
Izdvajam pelinkaste zgode
Ovječnjenje me bocka
A sve u anonimnost ode
Zadar, 14. X. 2009.