* * *
Zašto kasnimo
Na prvi rođendan
Na ljubav
Na stanicu
I kunemo
I lutamo
Zašto kasnimo
Na svoj gest veoma ljudski
Na osmijeh
I na riječ
Na osjećanje koje je otišlo
I stalno nešto bježi
Pred nama negdje otpliva
Zašto strepnja pobjeđuje
Zgrabi nas i nosi
Kao da ne vidimo
Pozive Tvoga pogleda
I stalno kasnimo
Kao da se kamenimo
Ne vidjeći čak
Kada
* * *
(Ani Majher)
A ljubav tako
Ostavljena je u meni
Boji se proviriti
Čak vrh nosa
I obrve danas silno
Brane je pred svijetom
Kada se istrgne
Promijeni se u rosu
Tu pogledi i gestovi
Njoj se smiju glasno
Jer je mekana djetinja
I danas ništa od nje
Već čuče usamljene
U uglu mojega srca
Da je ne bi uhvatio zli vjetar
I razvijao po polju
I ostaje tako u meni
Nepoznata toj drugoj
Ponekad tiho zapjevam
Kao da umire
STROFE ZA ADRIJANU
Probaj već makar još jedanput
Izaći na stazu u tiho veče
Nek te otmu oči zvijezde
Do tvoga bezbjednog svitanja
A kasnije do još neba trag
Na dugo tvoj skida strah
Livadama te ponesu sni
I ko potrči – pred kuću – na put
Preveo s poljskog Slobodan Milić
